60 godina u braku

• 06.03.2020
• Iz drugih medija
• Slavonski Portal

Blažević Dol je selo sjeverno od Vrbove, s 80 – 90 stanovnika. Kao i u tolikim slavonskim selima, sve je više praznih kuća, sve manje žitelja. Mi smo posjetili Marka i Maru Dubravac koji su ovdje rođeni, tu žive i tu su proslavili 60 godina braka.

- Ništa mi nismo znali,” pripovijeda 87-godišnji Marko. Djeca su nam rekla neka se spremimo, pa ćemo poći u Novu Gradišku. Mi se spremili, sjeli i čekamo ih. Odjednom trube automobili, puno ih dvorište. Obitelj nas iznenadila i pripremila večeru, skupili se, pa smo se zajedno prisjetili mladosti, naših svatova, života...”

- Ja sam bila vrlo mlada, nisam imala ni 18 godina kad sam se udavala. Onda se sviralo i plesalo u kućama, pa me Marko vidio, svidjela sam mu se.Kako je to nekada bio i red, došao je pitati moje roditelje, ja pristala na udaju  i spremali smo svatove”, prisjeća se 76-godišnja Markova supruga Mara. „Nije vam to bilo kao sada, kad se okuplja par stotina uzvanika. Nas je bilo malo, ali smo se voljeli, bili zadovoljni. Skromna svatovska povorka krenula je pješice od moje kuće, niz brdo, prema Markovoj, Onda nije bilo ni pravog puta, kamo li asfalta i – mlada pala u blato! Nikome ništa. Pjesma, veselje, sve smo okretali na šalu.”

Marko je od starijih dosta slušao o bogatoj povijesti svog sela i kraja pa nam je pričao o nekadašnjoj velikoj crkvi u brdu, o širokom  prostoru okupljanja u Raminom dolu (iz doba Turaka), o izvorima pitke vode kojima je bio bogat ovaj brdoviti kraj i o maglajskom potoku koji nije presušio. Bilo je još jedno mjesto gdje su mladi u minula vremena igrali kolo i družili se, a to su mjesto od milja zvali „Zagreb”.

- Ja sam bio tamburaš. Počeo sam svirati samicu s 12 godina,  a kasnije sam svirao i bas, bas-gitaru, prim, bas-prim, bugariju i usnu harmoniku. Ljeti smo obrađivali polje, zimi izrađivali suvenire od drveta, ali sve se  stiglo, uz Božju pomoć. Bog nam je podario sina i kćer, puno smo radili, podizali ih na noge, ali koliko smo imali – bili smo zadovoljni”, kazuje Marko.

Pitamo što bi rekao mladima nakon svojih 60 godina braka?

- Mi smo živjeli svi zajedno, o tome će  vam bolje kazivati Mara, ali smo se poštivali, dogovarali. Ja sam iz ove naše kuće „ispratio” 15 sprovoda. Pradjedovi i djedovi, bake, moji roditelji i drugi,  koji su tu živjeli,  tu su  „sklopili” oči. Mi smo ih služili, pomogli im pripremiti se za vječnost. Nitko nije završio „u domu”. Bilo je nekada i teško, ali svi ćemo biti stari i bolesni. I nama će nekada trebati riječ utjehe, pomoć, njega.”

- Joj, pripovijedat ću vam sad malo ljepše stvari”, smije se Mara. Bila sam premlada kad smo se vjenčavali i tadašnji svećenik mene, onako brižno, upita, hoću li ja znati pripremiti palentu za sve ukućane? I nije bilo uvijek lako, ali naučila sam brzo praviti palentu, sama sam mijesila kruh, pomagala svekrvi, rezbarila, kopala.  Ruke su mi  zimi bile pune žuljeva od rezbarskih nožića, a ljeti od motike, ali sve je prošlo.  Sad žene skuhaju nešto brzinski, rublje bace u perilicu, tako i suđe...

Kad sam se ja udala, mi smo rublje prale na potoku. Zimi bi se potok zaledio pa smo najprije morale razbiti led i onda u tako ledenoj vodi prati. Posteljina nije bila fina kao danas. Plahte su  bile od konoplje. To se platno u hladnoj vodi „ukoči” i bilo je veoma teško prozeblim rukama prati i cijediti ih, ali i to je bio sastavni dio života seoske  obitelji.”

Pitali smo Maru kako se živi uspješan brak i nakon 60 zajedničkih godina.

- Živjela sam sa svekrvom i svekrom, s djeverom, tu je bio moj suprug, pa naša djeca, ali sve je to  bilo dobro. Ako nam šta  „ne paše”, - prešutimo, ako je danas „oblačno” - sutra će biti „sunčano”. I današnji mladenci moraju biti spremni na trpljenje i  odricanje. Važno je praštati, imati povjerenja jedno u drugo, ali veoma su važni molitva i sveta misa. Ja sam donedavno svake nedjelje išla na misu u Vrbovu, ali od kada sam slomila kuk,  malo se čuvam. Nije prošla nedjelja da nisam bila na misi: i po suncu i po snijegu. Kretala sam često od kuće zabrinuta, nekad i tužna, ali kad dođem na misu, kao da netko skine taj teret s mene, ispuni me Bog svojim blagoslovom”.

Pokazuje Mara veliku Gospinu sliku na zidu i kazuje kako se uvijek moli svim svetcima, a posebno Gospi i ona joj daje snagu. Njezin majčinski zagovor, kaže,  nikada je „zataji”.

Višnja Mikić