O ho ho ho ho!!!!

  • 16.12.2013
  • Kolumna
  • Slavonski Portal

Sveti Nikola, Djed Maraz, Djed Božićnjak su zapravo jedna te ista osoba ma koliko mi više „naginjali“ jednoj od opcija, od one vjerske, ove druge koja malo vuče na soc-realistički period kojeg se i danas neki sjećaju sa sjetom ili pak treće koja je obilježje ovog novog vremena u kojem smo već pomalo odustali od smišljanja čisto hrvatskog nazivlja za sve živo i neživo.  Bi li Djed Mraz mogao biti predsjednik Vlade RH umjesto našeg ležernog Zokija? Možda i bi? Predsjednika Josipovića ipak ne bi mogao zamijeniti, a i ne treba jer Ivek ima dovoljno bijele kose i dobrote, a i simpatično je spor i „glazbeno vudren“ pa se tako rijetko koja zemlja može pohvaliti predsjednikom-skladateljem koji nije stigao uvrstiti svoje primjedbe u ustavne promjene. Ivo je mudriji od Djeda Mraza. On ne dijeli šakom i kapom, ne zamjera se okolo kao (hvala Bogu) zauvijek vječito bivši predsjednik Stipe Mesić. Od njega nekako više nitko i ne očekuje demonstraciju moći i razmetljivost. Predsjednik Ivo je mudrica pa  vjerojatno i namjerno gdjegod zakasni. Djed Mraz je u crvenom pa pomalo uznemiruje, a naš Ivek Josipović i s crvenom kravatom djeluje umirujuće bolje od apaurina i nekoliko psihostatika zajedno. Djed Mraz bi mogao zamijeniti Zorana Milanovića jer im je crvena boja po određenom habitusu zajednička. Djed Mraz kao socijaldemokrat  bi valjda dijelio pravedno svima jednako?  Malo sumnjamo kako je Djed Božićnjak ipak više u proteklom periodu preferirao samo jednu stanku i težio nekako ka jednoumlju u demokraciji što nije dobro. Dakle složili smo se da Djed Mraz zamijeni Zokija barem u vrijeme ovih blagdana i novogodišnjih praznika. Zokiju treba odmor jer je pod stresom a i nasekiralo ga se ovih dana s kojekakvim referendumima što mu je garant nabacilo pokoju sijedu dlaku sa strane. Počeo se pomalo deformirati kao i Jandroković koji sve više liči na čangrizavog Britanca koji je uz to i pomalo „tetkast“. Dakle od Djeda Mraza bi mogli nešto i dobiti a ne samo da nam uzima, pa ga predlažemo na probni rad od Božića do Tri kralja. Zoki neka malo bude sam sa (Djed Mrazovim) sobom, a onda nek se vrati i malo žešće prione na provođenje reformi, te prestane biti prkonjica i cinik. Djed Mraz ima zadatak da ne da ništa onima koji su se nakrali, jer logično takvima ne treba ništa osim procesuiranja i bajbokane.  Mi ostali svi u krizi pa jedva čekamo darove, a najdraži bi nam bio posao odnosno zaposlenje s redovnom solidnom plaćom da ne moramo strahovati, buditi se po noći i sanjati ribe i mutnu vodu. Najgore je kad imate božićno-novogodišnje more pa sanjate npr. kako je Djed Mraz zapravo ministar financija Linić. Oko vas svega u izobilju on pijan razbacuje razne valute i viče „Oproštene kamate svima a ne samo njima! „(misleći na one koji su dizali kredite u francima). Najgore je kad blagdani prođu pa se jednog hladnog siječanjskog jutra probudimo sa spoznajom kako smo još dublje financijski potonuli. Kako nam je nova godina donijela primjenu novih zakonskih propisa u raznim oblastima. Ne će nam preostati ništa drugo nego nastaviti živjeti po onoj staroj paroli „snađi se druže“. Djed Mraz će se vratiti u svoju Laponiju (ili gdje već) a mi smo tu gdje jesmo u toj našoj tranziciji (na putu između nečega u nešto)a li u Europi u koju smo što bi rekao Pervan – uspješno penetrirali. I da , naravno, narod se samo pravi kako vjeruje u vilenjake, pa i ta priča o dobrim djedicama u crvenom je zapravo kolektivna opsjena i prevara koje smo na koju smo svjesno pristali želeći si barem privremeno priskrbiti osjećaj zadovoljstva. Djetinjstvo nam je mnogima bilo daleko ljepši period života od ove tmurne svakodnevice.