Uz Svjetski dan bolesnika 11. veljače -riječ stručnjaka

• 11.02.2014
• Kultura i obrazovanje
• Slavonski Portal

Da je zdravlje čovjekovo najveće bogatstvo, čovjek obično shvati kad to isto zdravlje izgubi. Do tada se biti zdravim uzima kao nešto što se podrazumijeva i samim time se i nedovoljno cijeni. Prvi simptomi bolesti stoga izazivaju stres i strah praćen pitanjem „Tko zna što mi je?!“, a odluka otići liječniku se odgađa, što odgađa i  pravodobnu terapijsku intervenciju. Kad pretrage potvrde bolest, prva reakcija je šok, blokiranost, obeshrabrenost, panični strah od najgoreg. Slijedi poricanje – „to se meni nije dogodilo“…“sigurno ružno sanjam“ i sl., pri čemu ljudi sumnjaju u nalaze pretraga, samoinicijativno traže „drugo mišljenje“ i tako dodatno odgađaju početak liječenja. Ovu fazu zamjenjuje faza cjenkanja i sklapanja pogodbi  tipa „Ako ozdravim, neću više…“, „Ne smijem se sad razboljeti jer imam kredite, djeca se školuju…“. Međutim, bolest zbog toga ne prolazi pa se oboljeli počinju ljutiti, pitajući se „Zašto baš ja?“ i počinju sumnjati u pravedan poredak stvari u svijetu. Neki pasivno protestiraju i ne pridržavaju se terapije, izgube interes za sebe i druge, izgube nadu… Srećom – mnogi se iz prkosa odluče boriti i počinju živjeti bez dugoročnih planova i ambicija, ali počinju i cijeniti svaki novi dan, susret s bližnjima i priliku da se vesele malim, običnim stvarima.

Obitelj  na bolest svog člana često ima ambivalentne reakcije  – od sažaljenja, gutanja suza i stezanja u grlu, pretjerane brige i pomoći, do neprirodno veselog raspoloženja kojim se pokušava ignorirati bolest.  Potrebno je pokazati razumijevanje, strpljivost i ljubav, otvoreno razgovarati o osjećajima, ali i izbjegavati previše zaštitničko ponašanje.

Unatoč bolesničkoj ulozi, svakako treba zadržati sve svoje druge životne uloge. Naime, i u bolesti smo nekome roditelj, bračni partner, dijete, brat ili sestra, prijatelj, susjed… Bolest donosi nove prioritete pa ljudi često postanu bolji prema sebi i drugima. Više ne čekaju vječnost da svojim bližnjima naglas priznaju da ih vole i da su sretni što ih imaju, kao što su u zdravlju pretpostavljali da oni to znaju i da se to podrazumijeva samo po sebi.

Svjetski dan bolesnika prilika je  da promislimo što svatko od nas može učiniti za one koji su izgubili zdravlje.  Za početak je često dovoljan osmijeh i stisak ruke da se ne osjećaju zaboravljeni i sami.

Uz zdravstvene i nezdravstvene djelatnike koji skrbe za bolesne, u  našem gradu djeluju i brojne udruge koje nastoje podići kvalitetu života oboljelih osoba – Udruga tjelesnih invalida, Udruga žena liječenih od raka dojke „Kap ljubavi“, Hrvatska liga protiv raka „Dr. Z. Slović“, Udruga gluhih i nagluhih, Društvo multiple skleroze, Invalidsko društvo „Ilco“, Udruga „Hrabro dijete“, Udruga dijabetičkih bolesnika, Udruga slijepih osoba, Udruga za autizam, Udruga oboljelih od cerebralne i dječje paralize i ostalih tjelesnih invalida „EMU“,  Udruga za pomoć mentalno retardiranim osobama.

Uz hvala na trudu i humanosti svima njima, što brži povratak u zdravlje svima koji su u potrebi za njim,

mr. Ljiljana Lukačević, spec. kliničke psihologije,

zamjenica gradonačelnika Grada Nova Gradiška za društvene djelatnosti