IZLOŽBA „NOVOJ GRADIŠKI NA DAR“ ŽELJKA SUBIĆA

• 28.11.2020
• Kultura i obrazovanje
• Slavonski Portal

Akademski slikar Željko Subić darovao je Gradskom muzeju Nove Gradiške, a samim time i svim žiteljima Nove Gradiške, 65 djela uključujući i osobne dokumente i fotografije, kao i vrijedne plakate. Zacijelo, riječ je najvećoj donaciji umjetnina, kako u povijesti Muzeja tako i grada Nove Gradiške. I kako sam samozatajno kazuje, ovom donacijom želi se odužiti „svome“ gradu koji već 65 godina udomljuje njegovo „fizičko, duhovno i kreativno postojanje.“

Prepoznatljivi umjetnički opus Željka Subića odraz je njegova promišljanja umjetnosti i ideja koje su ga nadahnjivale u neprestanom istraživanju i pronalaženju novih mogućnosti likovnoga izričaja. Kroz više od pola stoljeća u našem gradu, u osami svoga ateliera, Subić uporno i dosljedno, razvija svoju kreativnu misao i stvara, jedan za drugim, svoje prepoznatljive umjetničke cikluse iz kojih iščitavamo bitne sastavnice njegova umjetničkog individualizma.

Ova iznimno vrijedna donacija odabir su autora iz njegova bogatog umjetničkog stvaralaštva i, na neki način, ujedno su presjek i kratka retrospektiva koja obuhvaća, od najstarijih do najnovijih, radove iz različitih umjetničkih ciklusa: LUTKE, STILSKE VJEŽBE, VAGONI, STRAŠILA, PEJZAŽI, METAMORFOZE OBLIKA, SAKRALNI CIKLUS, SLUTNJE RATA, ANATOMIJA SLAVONSKOG PEJZAŽA, OTKRIVENE STRUKTURE RAVNICE, OTKRIĆE ZEMLJE, KODOVI ZEMLJE, KODIRANA MISAO, „LIFE`S GOOD“ – HOMMAGE RAVNICI, RITAM POVRŠINE i ZNAKOVNE PORUKE VREMENA.

Na izložbi je predstavljeno 30-tak radova Željka Subića i Gradski muzej se ovom izložbom, na najljepši mogući način, pridružuje obilježavanju Dana grada Nove Gradiške u 2020. godini

Tekstualni zapis Željka Subića iz kataloga:

"Otkada sam, kao sedmogodišnjak, s roditeljima doselio u Novu Gradišku, moja je, osobna i stvaralačka, sudbina trajno i nedjeljivo srasla s "mojim" gradom i pitomim podnebljem široke slavonske ravnice – s mnogim meni dragim ljudima i naraštajima mojih učenika, kojima sam, u više od tri i pol desetljeća, nastojao pobuditi želju za otkrivanjem vizualnih vrijednosti svijeta u kojem žive i za razumijevanje likovnih vrijednosti umjetničkog stvaralaštva.

U Novoj Gradiški proveo sam bezbrižne školske dane svoga odrastanja i sazrijevanja – ovdje su nastali moji prvi likovni pokušaji i, gotovo, sveukupni moj umjetnički opus.

Ovom darovnicom, na neki način, želim zahvaliti gradu, koji, već 65-u godinu, udomljuje moje fizičko, duhovno i kreativno postojanje. Darujući svojih 65 (64+1) djela Gradskom muzeju Nove Gradiške darujem ih time svojim sugrađankama i sugrađanima – kako sadašnjim, tako i svim budućim žiteljima grada Nove Gradiške."

Iz predgovora kustosice Sonje Švec Španjol:

Živimo u vremenu koje ne potiče i ne slavi individualizam. Načelno, na papiru i u teoriji ćemo pronaći hvalospjeve takvom principu djelovanja, ali u praksi puno bolje prolaze oni koji se prilagode, povinuju rukovodećima i podržavaju glavne tokove. Lakše je postati dio sistema, umrežiti se i međusobno podijeliti nagrade. No, gdje je tu iskrenost? Autentičnost? Kako ćemo napredovati ako ne istražujemo, ne propitkujemo i ne otkrivamo nove puteve, misli, mogućnosti? Kakva je umjetnost koja igra na sigurno? Oportunistička? Pragmatična?

Spoj hrabrosti, upornosti, znanja, predanosti i kontinuiranog rada rezultirao je jedinstvenim umjetničkim putem Željka Subića. Njegov talent je neosporan, potvrdili su to još profesori u osnovnoj školi, no talent je tek osnova, dok predani i kontinuirani rad može talent dovesti do njegovog maksimalnog ostvarenja. Put koji pojedinac sâm stvara, nikada nije bio jednostavan i lak. Kada kročite neutabanim stazama, nailazite na mnoge prepreke po putu, a u slučaju Željka Subića one su se manifestirale kroz izoliranost i distanciranost od glavnih centara i tokova umjetnosti. No, ostaje otvoreno pitanje je li se upravo zahvaljujući takvim okolnostima Željko Subić profilirao kao izniman, autentičan i posve samosvojan autor. Iako je kontinuirano prolazio ispod radara, to ni na koji način nije umanjilo njegovu vrijednost, već je dalo svima ostalima na razmišljanje što i kako danas valoriziramo, kako djelujemo i čemu dajemo prioritet, te po kojim principima selektiramo ono što će biti prezentirano i kakvu poruku šaljemo takvom selekcijom?

Zahvaljujući velikodušnoj gesti akademskog slikara Željka Subića koji je krajem prošle godine donirao izbor svojih djela Gradskom muzeju Nova Gradiška možemo pomnije pratiti njegov osobni i profesionalni put. Darovnica sadrži osobne dokumente, vrijedne plakate, obiteljske fotografije i ukupno 65 (64+1) djela obuhvativši najranije radove nastale prije Akademije pa sve do recentnih slika uključujući i djela iz ključnih slikarskih ciklusa što donaciju čini zaokruženom i smislenom cjelinom. Broj od ukupno 65 djela nije nasumično odabran, već simbolički označava 65 godina života i rada autora u Novoj Gradiški…

…Više od pet desetljeća krajolik je stalno vizualno nadahnuće Željka Subića te je ujedno i glavno obilježje donacije novogradiškom muzeju. Vrijedna donacija ostaje trajna uspomena i kvalitetan zalog u nadi da će se buduće generacije od najmlađih nogu educirati o osebujnom životnom putu i jedinstvenom opusu ovog akademskog slikara. No, donacija ne znači prestanak djelovanja za Željka Subića. Njegov životni i stvaralački put se nastavlja te se nadamo da će njegova blagonaklonost i velikodušnost spram ustanova u kulturi, koje su osnovane da njeguju, čuvaju, ali i prepoznaju, valoriziraju i potiču umjetničko stvaralaštvo te ga u konačnici adekvatno prezentiraju, biti svijetli primjer i znak osviještenja za muzejsku struku koja bi trebala agilno pratiti, prepoznati i podržavati hrvatske likovne umjetnike u njihovom djelovanju.

Kao što je istaknuto na početku ovog teksta, moralna snaga, postojanost i autentičnost danas nisu osobito cijenjene vrijednosti, ali upravo te predispozicije stvaraju uvjete za otkriće naravi vlastite duše i možda ono najbitnije što je i sâm autor istaknuo, a to je da "moramo biti takvi da se ne stidimo sebe niti onoga što smo u životu radili". Stoga nije pretjerano za reći, već treba samo dodatno potvrditi riječi Bogdana Mesingera kako je Željko Subić slikar zemlje kakvog hrvatsko slikarstvo do sada nije imalo.  Osim što je zemlju kao likovni motiv ponovno otkrio, zahvaljujući svojoj iskrenosti i dosljednosti, prepoznao je prirodno osjećanje unutarnje strukture krajolika. Jednoj od najstarijih likovnih tema pristupio je posve individualno i stvorio likovni izričaj koji ujedinjuje klasično i suvremeno, sveprisutno i jedinstveno, fizičko i duhovno, logičko i emocionalno, svačije, ali primarno svoje.